Čarolije skrivene između Niša i Pirota

Pon 21.10.2019
Blog
Piše Ana Kostadinović Kosta

Moji dani bili su ispunjeni (raz)otkrivanjem Stare planine i okoline Pirota. Bez nekog posebnog redosleda, izdvojiću hajlajtove zbog kojih ćete sigurno poželeti da odete na jugoistok! Dovoljno je samo da posetite vebsajt Serbian Adventures i odabarete svoj izlet! Pa, krenmo redom...

Rosomački lonci

Reč „neverovatno“ rezervisana je za opis ovog uskog kanjona, šćućurenog u selu Slavinje. Do njega se stiže skromnim seoskim stazama, uz manje penjačke poduhvate.

Dok sam se, ne sasvim pripremljena za netaknutu prirodu, borila s koracima širim nego što mi je suknja dozvoljavala, gledala sam više gde gazim nego šta je ispred. A kada sam konačno podigla glavu, ostala sam zabezeknuta pred lepotama pred sobom!

Kako priroda ume da zakuva i servira stvari, prvoklasni šefovi kuhinje nikad neće umeti – pomislila sam analizirajući slojeve stena koje, iz određenog ugla zaista liče na velike šerpe ispunjene vodom. Početak septembra nije doba najbolje „zakuske“ u rosomačkoj kujni, rekao mi je Milan, moj vodič u ovoj avanturi. „Kada se spojena korita ispune vodom, a napolju bude dovoljno toplo, ovde može čak i da se pliva, roni, fantastično je“, opisao je avanture u koje se sa svojim sinom upuštao ovde u jeku letnje sezone.

Put do manastira u Poganovu

Prateći rečicu Jermu uputili smo se u manastir Poganovo u istoimenom selu. Asfaltni put prosečen je kroz stene, te ga one natkrivaju poput nedovršenih tunela, ostavljajući otvoren pogled na kanjon. Zamolila sam Milana da se parkiramo i pešice prođemo ispod kamenih nadstrešnica, jer ovako nešto nisam imala priliku da vidim. Dok sam se oduševljavala prirodom i doslovno balavila na snimke dronom koje je Nemanja tu napravio, domaćin ture podsetio me je da smo krenuli u manastir.

Manastir je počeo da gradi plemić Konstantin Dejanović Dragaš, ali ga je dovršila njegova kćerka Jelena u dominantno vizantijskom stilu. U periodu kada je manastir podignut,  negde oko 1390. godine, ovaj predeo bio je gotovo neprohodan. Zahvaljujući tome, manastir je izbegao sudbinu paljenja i rušenja, koja je zadesila brojne srpske svetinje s dolaskom Osmanlija. Danas se u dvorištu nalaze i konaci, a leđa im čuvaju uzdignute stene. Ispred žubori nestašna rečica Jerma. Sve u svemu, osećaj smirenosti i produhovljenja rađa se prirodno čak i dušama kakva sam ja.

 

Ćelavi Isus

Ne, nije reč o pank bendu. U pitanju je vredna freska, za koju se veruje da su je isposnici sa Sinaja naslikali u vreme vladavine kralja Milutina, dok su prolazili kroz današnje selo Rsovci.

Ona danas krasi unutrašnji zid crkve Svetog Petra i Pavla izgrađene u steni. Ovo je zaista upečatljiv i jedinstven duhovni prizor. Stručna javnost i dalje debatuje o poreklu i značenju ove likovne predstave Isusa Hrista, bez brade i kose. Postoje tumačenja da su je naslikali majstori u vreme ranog hrišćanstva, ali nesumnjivo je reč o njegovom začetniku ako se udubite u položaj prstiju i slovne oznake na oreolu. S kojim god se objašnjenjem složili, ovaj neobični religijski relikt, jedini takav u svetu, šteta je ne doživeti uživo!

 

Sićevačka i Jelašnička klisura

Sićevačka klisura sa oko 17 km dužine ima preko 300 tačaka interesantnih različitim vrstama avanturista i ljubitelja ekstemnih sportova! Sa njenim lepotama upoznao me je Marko.

Neodoljiv pogled na klisuru iz sela Sićeva hvata i deo čuvene pruge Orijent ekspres, ali i staru hidrocentralu, jednu od prvih u Srbiji koja je izgrađena na Teslinim principima. Udobno smeštena na vidikovcu, od svog vodiča čula sam i priču o Krvavoj steni – mestu gde su hajduci presretali carske karavane. Trgovački putevi oduvek su vodili ka Nišu i tamo su se ukrštali i rasplitali.




Mada se nisam ranije oprobala u paraglajdingu, Marko me je privoleo da obećam da ću prvi put leteti baš iznad ove klisure (ali dogodine!). Sada je put trebalo nastaviti do druge klisure, čuvene po priči o dva posebna cveta.

Jelašnička klisura mesto je života više od 300 različitih vrsta biljaka, ali samo ovde, na čitavom svetu, žive Ramonda Serbika i Ramonda Natalie, dva cveta koja je prvi spazio i opisao Josif Pančić. Ovo blago prirode, nažalost, nisam uspela da vidim, jer ove beskompromisne lepotice žive na najvišim vrhovima stena, doslovno izvirući iz golih litica. Priliku za to pak imaju ljubitelji planinarenja, jer je ovaj predeo sjajno obeležen i dovoljno izazovan za ozbiljne hajking ture.

Vrelo

U okolini Pirota otkrila sam još jednu čarobnu igru prirode koja me je opčinila – Vrelo. Jednostavan naziv, ali nesvakidašnja lepota u selu Jelovica, tridesetak kilometara od grada. Uz njega je ranije funkcionisalo radničko vikend-naselje, ali danas je ovo omiljeno izetište Piroćanaca i mnogobrojnih turista. Boje vode su magija. Tačka. Nema se tu šta mnogo reći, fora je da odeš, vidiš, uživaš. Fotka ispod, da potkrepi tvrdnju.

Ono što me je najviše oduševilo, sveukupno gledajući, jeste nepretencioznost i nenametljivost destinacija koje su istinski raskoš i bogatstvo prirode. Ne vrvi od turista, već čeka na one koji umeju da vole mesta na kojima se nađu. Energija koju sam razmenila s prirodom na jugu nahranila me je do sledećeg proleća. A onda ću joj se ponovo vratiti, već znam!

 

Ako poželite da obiđete Niš i okolinu, izaberite jedu od mnogobrojnih tura koje ćete pronaći na vebsajtu Serbian Adventures ili putem ovog linka: https://bit.ly/2BqSoQm

Video prikaze tura možete pogledati na YouTube kanalu Serbian Adventures: https://bit.ly/2MWQD2M